Prenosimo iz ‛Glasa Podravine’:
Obitelj Banjac iz Peteranca zahvalna na pomoći nepokretnom Simi
Niti u ova otužna vremena većina ljudi nije izgubila pojam o vremenu, vrijednostima, ljudima. Budući da je ta većina u sve većim životnim brigama, lakše razumije potrebe drugih te je sklona pomagati, na različite načine. Jedan od njih je i materijalna potpora bolesnicima putem Posudionice medicinskih pomagala što djeluje pri županijskoj Ligi protiv raka. Konkretno, ljudi poklanjaju pomagala koja im više nisu potrebna, bez obzira jesu li ih kupili ili kako drukčije dobavili. Upravo takva populacija još bolje shvaća tegobe oboljelih osoba, budući da su i sami prošli slične muke.
– Pomagala nabavljamo i putem raznih donacija, što je nakon tri godine otkako Posudionica djeluje već prilično uhodana praksa. Ipak, bolesnika je sve više, kao i potreba za pomagalima koja su podosta skupa tako da ih mnogi ne mogu kupiti – kaže za ‛Glas’ Katarina Martinčić, medicinska sestra, idejna i stvarnosna osnivačica te koordinatorica Posudionice.
U povodu ove, treće obljetnice osnutka i neporecivo korisnog djelovanja Posudionice, pošli smo tragom jedne takve ljudske sudbine. Pristankom obitelji, ‛Glasov’ novinar i ekipa Ustanove za zdravstvenu njegu u kući „Katarina” Koprivnica, čija radnica prema stručnom rasporedu redovito obilazi i njeguje bolesnika Simu Banjca, obišla je dom njegove obitelji. Ovaj 67-godišnjak već godinu dana leži doma nepokretan, što je posljedica moždanoga udara otprije deset godina. Da bi mu ublažila bolesničku svakodnevicu, obitelj se pobrinula i za nužna – doslovce – pomagala: bolesnički krevet, invalidska kolica, toaletnu stolicu i stolić za hranjenje. Sve to – kad bi se kupovalo, po inače visokoj tržišnoj cijeni (10 do 15.000 kuna!) – pribavljeno je dobrotom ljudi koji su pomagala poklonili, a ova obitelj posudila, jer struka se nedvojbeno izjasnila o tome što je sve nužno potrebno. Sve posuđeno tijekom protekle godine pokazalo se iznimno korisnim, dapače riječima radnice navedene tvrtke, medicinske sestre zdravstvene njege Katarine Evačić, ona ne bi mogla stručno provoditi rehabilitaciju bez navedenih pomagala. Odnosno, u njezi bi bila vrlo ograničena, budući da pacijenta treba pažljivo okretati kako bi ga se pralo, preodjenulo ili obavilo što drugo, ili pak pridizati. Zatim, krevet treba pomaknuti kako bi se očistila soba, a i bolesnik ne smije stalno ležati. Takvo postupanje olakšano je kad je pacijent smješten u bolesnički krevet, namijenjen za te svrhe.
Osim ove stručne, bolesniku je potrebna i svakodnevna njega njegovih ukućana, osobito supruge Marije.
– Bez tih pomagala mi ne bismo mogli kvalitetno pomagati našem suprugu i ocu. Zahvaljujući tome, mojega supruga zaobišle su neke bolesničke nedaće, koje prate nepokretne osobe koje leže u neodgovarajućim uvjetima, dakle bez ovakve opreme.
A mogućnosti su takve da pomagala ne možemo kupiti, jer su skupa, a živimo samo od jedne mirovine. Sva je sreća da Simu njeguje djelatnica Ustanove Katarina pa smo tako i doznali za mogućnost posuđivanja potrebnih zdravstvenih pomagala – kaže supruga Marija, a kći Sonja dodaje:
– Kad smo doznali za mogućnost posudbe pomagala i stvarno ih i posudili, preporodili smo se. Možete samo misliti kako nam je početno bilo kad nas je zadesila ova situacija s tatom. Mi svojim osobnim iskustvom možemo svjedočiti o tome kako je teško njegovati ovakvoga bolesnika poput oca, bez odgovarajuće opreme. Zato i cijenimo daljnju stručnu pomoć u njezi tate, i zahvalni smo Posudionici što nam je izišla ususret s pomagalima, i to potpuno besplatno! Nama to mnogo znači, jer roditelji žive od jedne penzije, a ja sam bez posla, jedino suprug radi i prehranjuje obitelj u kojoj je i naše malo dijete.
Dakako da ovakav pristup prenosimo svima onima koji se nađu u sličnoj nevolji, a razumijemo i važnost očuvanja, pravilne uporabe i pravodobnoga vraćanja pomagala. Jer, ne bi nam bilo ugodno čuti da se netko muči bez pomagala, koja postoje ali nečijim nemarom nisu vraćena i proslijeđena tamo gdje su, zdravom čovjeku možda i teže shvatljivo, životno i hitno potrebna – zaključuje Sonja.
Budući da se glede ovoga bolesnika radi o posebnome slučaju, između Posudionice i obitelji postignut je dogovor da se pomagala koriste sve dok to bude potrebno, uz povremeno produljivanje dozvole. Time je obitelj osigurana da se neće naći u neprilici da ostane bez posuđene opreme, a Posudionica ima opravdanje tako postupati, jer su i pacijent i pomagala stalno pod kontrolom.
Kamoli sreće da je tako i u mnogim drugim situacijama. Naime, nakon ove tri godine djelovanja Posudionice, sve je više možda ne toliko stručno upitnih zahtjeva za pomoć u pomagalima, koliko u njihovu održavanju i – vraćanju.
Istina, ne može se očekivati da pomagala budu u nedogled u besprijekornome stanju, ali ih svakako treba čuvati. K tome, još je jedna pojava iznimno uzrujala volontere Posudionice i Lige. Netko je svojedobno bio dojavio da je naišao na slučaj ponude pomagala za prodaju na Sajmištu!
Gotovo je nevjerojatno kako je nekome uopće moglo takvo što nadoći na um, a u Ligi nisu ni izdaleka mogli naslutiti da ima i takvih primisli iz koristoljublja. Stoga su u Posudionici promptno djelovali te postrožili uvjete posuđivanja, održavanja, kontrole korištenja i vraćanja, i to tako da oni neuredni mogu očekivati za njih posve utemeljene neugodnosti.
– Nije to nikakva prijetnja, nego upravo zbog ljudi kojima su potrebna, pomagala i cijeli taj sustav pomoći treba nekako zaštiti od neodgovornih, nasreću, pojedinaca – kaže koordinatorica Martinčić i apelira: – Posudili smo vam, a vi pomagala vratite kad vam više ne budu potrebna, jer sve je više onih kojima baš ta pomagala neophodno trebaju
