TJELESNI I DUHOVNI ODMOR

Gđa Željka Zetović  prenosi svoje utiske kroz kratki dnevnik i prikupljene fotografije kao sudionica rehabilitacije„Tjelesni i duhovni oporavak na otoku zdravlja i vitalnosti“ Lošinj  7-11.6. 2023.

 Srijeda 7.6. u 10 sati krećemo u organizaciji udruge Budi Dobro iz Ruda kraj Samobora  mini busom Samoborček put Lošinja. Kratko upoznavanje nas 10 putnica i naši vođe puta predragi bračni par Silvica i Edo koji brinu o nam kao da smo mala djeca. Prekrasni ljudi. Ugodnom vožnjom kroz Gorski kotar uz  jednu pauzu stižemo na krčki most  i na Krk. Vožnja do trajekta za Cres. More svuda oko nas, pomalo se upoznajemo no još uvijek ne znamo po imenu koja je koja. Vožnja preko Cresa do Malog Lošinja i konačno naš cilj Veli Lošinj na koji stižem oko 17 sati. Smještamo se u Kući Betanija, zapravo prekrasan mali hotel okružen je sa ljekovitim i mirisnim zelenilom, mirom, ozdravljujućom tišinom i morem boje neba. Kuća pripada zajednici katoličkih redovnica, Milosrdnim sestrama sv. Križa, koje vode Duhovni centar za turiste i Pansion za smještaj i prehranu gostiju. Toplo nas dočekuje sestra Hijacinta i upoznaje sa poviješću Kuće Betanija. Smještamo se u prekrasnim sobama, svatko sam i nakon kratkog odmora slijedi večera. Pridružuju nam se još i dvije  putnice koje su došle iz Splita i Zadra, a ima nas iz Zagreba, Križevaca, Đurđevca, Slatine i naravno ja iz Koprivnice.

Poslije večere naš Edo nas upoznaje sa svojim putovanjem u Camino, ne pješice već biciklom iz Portugala, kraća i po njegovom mišljenju tada lakša ruta. Uživamo gledaju prekrasne slike sa tog puta, a i smijemo se kad on nosi bicikl  na leđima u brdo. Doživljaji i slike koje gledamo i slušamo su prekrasni tako da svaka od nas taj trenutak poželi poći na taj put. Oduševljeni, ali i umorni odlazimo na spavanje.

Četvrtak 8.6. molitva tko želi,  ništa nije obavezno i zdravi doručak koji ćemo od sutra i mi učiti spremati. Poslije doručka idemo na šetnju uz more u uvalu Čikat. Udišemo morski zrak pomiješan sa mirisom biljaka koje rastu uz šetnicu. Na Velom žalu dolazi terapeutkinja za disanje Maja  i učimo pravilno disati, odnosno kako udahnuti i izdahnuti da pokrenemo sve mišiće na našem torzu. Nakon tih vježbi dišemo punim plućima i imamo više snage. Ugodna šetnja uz more i povratak u Betaniju.

Danas imamo predavanje „Hrana kao lijek“ koje nam drži Sandra, žena koja je preboljela karcinom debelog crijeva (super izgleda) i kad je oboljela (imala je dijete od 2 godine)  sasvim je promijenila prehranu. Nakon razno raznih isprobavanja i pokusa sa hranom (inače je farmaceut), te mnogo pročitanih knjiga postala je vegetarijanka. Nije nas nagovarala da to i mi postanemo, ali nam je ukazala kako se pravilno hraniti koje voće i povrće uvrstiti u prehranu, kako sačuvati što više zdravih tvari u hrani, kao i važnosti redovitih obroka. Svi smo se zapitali koliko se pravilno hranimo.

Poslije večere mogli smo prisustvovati na  svetoj misi i Tijelovskoj procesiji (već sam rekla da ništa nije obavezno). Bili smo gotovo svi i jedan novi događaj za nas (mada mislimo da je to svugdje isto, ne nije) i ujedno razgledavanje uličica u mjestu. Nakon sjedenja na rivi odlazimo na počinak ispunjeni posebnim mirom u duši.

Petak 9.6. opet tko želi molitava,  nakon koje je Zdravi doručak. Sandra nas upoznaje sa pripremom sokova i smootija, koje voće i povrće sa kojim kombinirati, koje začine staviti u smooti, koliko i kada ih konzumirati. Nakon degustacije nam više ništa nije potrebno za jelo.  Slijedi vrijeme za duhovnost, odnosno razgovor sa sestrom Hijacentom, a dolazi i simpatičan stari svećenik Anton Zec (slavi 6o godina od ređenja) vrlo mlad duhom i jako draga osoba. Svi zajedno razgovaramo o svemu, onako spontano, nema tu nikakvog nametanja njihovih gledanja na svijet i vjeru. Mogli smo sa njima razgovarati u četiri oka, ne ispovijedati se u klasičnom smislu i prisustvovati kratkoj misi nakon koje smo dobili bolesničko pomazanje, jer su to sve bile žene oboljele od neke vrste karcinoma, najviše dojke, a nekima još liječenje traje.

Poslije ručka i kratkog odmora imamo predavanje „Psihoterapija kao lijek“ koje nam drži dr. Marija Bačan, a prisutni su i dr. Goran Ivkić neurolog i njegova suprug Branka psiholog. Ono što nam stalno naglašava da liječenje kod psihijatra nije sramota (kako je uvriježeno  mišljenje) nego prijeko potrebna pomoć ljudima u raznim životnim situacijama. Spominje nam neke primjere iz prakse, a i mi postavljamo neka pitanja iz naših iskustava. Vrlo ugodno, poučno i lijepo druženje u koje se uključuju i Goran i Branka sa svojim iskustvima.

Providenca poučna staza duga 300 m i vidikovac sa kojeg se vide svi otoci u Kvarneru pa i dalje i ostavljaju duboki dojam o tim otocima. Na 28 interpretacijskih ploča s fotografijama i tekstom  prikazuju svaki otok onakvim kakav je, jedinstven i neponovljiv. Poseban  doživljaj  ostavljaju 18 ručno izrađenih stolova sa klupama koji nose nazive poznatih lošinjskih brodova izrađenih u lošinjskom brodogradilištu u 19 stoljeću. Poseban užitak je bio doživjeti ljepote ovih otoka i uživati u trenutku sunca kad dotakne more u smiraj dana. Puno toga lijepoga za jedan dan.

Subota 10.06. Molitva, tko želi, zdravi doručak opet priprema raznih voćnih sokova i smootija. Nakon doručka odlazimo laganom šetnom do šume Podjavori koja se nalazi uz lječilište Veli Lošinj gdje opet dolazi Maja i uz pratnju lagane kišice učimo vježbe disanja i opuštanja. Ta kišica potiče oslobađanje raznih biljnih mirisa koji dopiru u naša pluća, dišemo punim plućima, neprocjenjivo.

Nakon ručka i kratkog odmora odlazimo u Mali Lošinj u posjetu muzeju Apoksiomena, smještenom u palači Kvarner, posvećen je isključivo jednom izlošku brončanom kipu mladog atlete Apoksiomena. Pronađen je u podmorju otoka Lošinja 1997.g. u travnju 1999.g. je izvađen iz mora na čijem je dnu boravio gotovo dvije tisuće godina. Brončani kip izrađen je u 2. ili 1. stoljeću

prije Krista, impresionira svojom cjelovitošću te ljepotom izrade, sačuvan je u cijelosti, nedostaju mu oči i mali prst lijeve ruke. U unutrašnjosti kipa pronađeni su ostaci gnijezda i hrane „antičkoga“ miša po čemu je određena starost samoga kipa. Apoksiomen je grčki naziva za prikaz atleta koji čisti tijelo od ulje, znoja i pijeska strugaljkom nakon vježbanja ili takmičenja, a ovaj Lošinjski prikazan je dok čisti svoju strugaljku. Nešto posebno. Nakon muzeja razgledali smo Mali Lošinj i uživali u njegovoj ljepoti.

Poslije večere slijedi predavanje dr. Gorana Ivkića sa temom „Sve je u glavi, i zdravlje i bolest“. Dr. Ivkić je neurolog i na vrlo jednostavan način nam je prikazao kako funkcionira naš mozak, koliko ima stanica i kolika te stanice imaju malih podstanica ( jedna stanica u mozgu ima oko 4000 podstanica) i svaka je zadužena za nešto u našem tijelu kako za svaki pokret, zdravlje tako i za bolest. Sve je bilo popraćeno sa primjerima iz prakse, a bilo je i pitanja od nas. Svi smo bili oduševljeni tako divno i poučno provedenoj večeri.

11.6. nakon molitve i zdravog doručka slobodno prijepodne. Šetnja gradom, kupovanje pokojeg suvenira posljednji udisaji čistog morskog zraka pomiješanog sa mirisom borovine. Nakon ručka slijedi dirljivi susret prije odlaska, opraštanje sa divnom časnom i želja za skorim povratkom. Takav mir u duši i opuštenost se nada opisati. Nije kraj: Na povratku slijedi posjeta mirisnom vrtu u kojem je na 3000 m2 posađeno stotine miomirisnih biljaka od kojih uvijek  njih nekoliko cvate i šire prekrasan miris. Tu su našle dom i neke izgubljene životinje, a cvijeće oblijeće tisuće raznih leptira, bumbara i pčela. Tu je i predivna domaćica koja nas je dočekala jako rashlađenom vodom uz dodatak raznih mirisnih trava. Tu završava naše uživanje.

Sjedamo u naš mini bus i preko Lošinja i Cresa dolazimo na trajekt, velika gužva na trajektu, cesti do krčkog mosta, prelazak mosta i laganom vožnjom kroz gužvu i ljepote Gorskog kotara stižemo do Karlovca, u Zagrebu smo oko 23 sata, pozdravi i rastanci uz pokoju suzu. Prijateljstva i iskustva ostaju, kao i svakodnevno javljanje u Grupi.

Svakome tko to čita bi poželjela jedno takvo iskustvo za koje su zaslužni i Joško koji je bio Katica za sve i gospođa Marica koju nismo imali priliku upoznati jer se razboljela i nije bila sa nama, ali se svaki dan brinula za nas i slala nam pozdrave u Grupu.

Hvala svima za sve prekrasne doživljaje.