Naš trogodišnji program „Psihološka pomoć onkološkim bolesnicima“, koji smo provodili u partnerstvu s Hrvatska Liga Protiv Raka, privodi se kraju. Započeli smo ga u početku korona krize a privodimo kraju kada i korona kriza polako nestaje (bar se nadamo da je tako). Kao i svi, morali smo se prilagoditi uvjetima rada i života i iznaći neke nove načine da pokušamo pružiti podršku onima radi koji smo ovaj program i osmislili. Organizirali smo, a neka i snimali i slali zainteresiranima, online predavanja psihologa, onkologa, nutricioniste i fizijatra. Izrađivali smo i objavljivali poučne i informativne tekstove vezano uz prehranu onkoloških bolesnika, vježbanje, psihološko-emocionalnu ravnotežu i one vezane uz sam tijek bolesti i mogućnosti liječenja. Izradili smo i tiskali priručnik „Podrška djeci u situacija kada netko koga vole boluje od teške bolesti“. Ove jeseni smo se konačno počeli družiti i u živo pa je niz zanimljivih interaktivnih predavanja održan u prostorima Tribina Grada Zagreba.
Dosegnuli smo i one na koje nismo računali prilikom osmišljavanja Programa jer su nam se priključili ljudi diljem Hrvatske pa i van granica Hrvatske, iz zemalja u našem okruženju. Naš Priručnik je otišao i u fizičkom i u virtualnom izdanju na puno adresa i nadamo se da je mnogim obiteljima olakšao tešku situaciju u kojoj su se našli.
Htjeli bismo se zahvaliti i našim suradnicima koji su omogućili da korisne informacije dođu do onih kojima je to potrebno,
doc.dr.sc. Meliti Uremović, spec. fizikalne medicine i rehabilitacije; mag.nutr.,univ.mag.pharm, Nenadu Bratkoviću i Mirjani Matulić, dipl.ing.nutricionist. Osobita zahvala za dr. Iloni Sušac, onkologici i
doc.dr.sc Lovorki Brajković, kliničkom psihologu koje su uvijek bile tu za sva pitanja, nedoumice i podršku našim klijentima. Sretni smo i da smo imali dobrog duha na Programu, Ivu Pašalić, koja je poticala i organizirala potrebite za uključivanje u aktivnosti.
Iako za sada nismo uspjeli osigurati nastavak aktivnosti ovog Programa, nadamo se da će iduća godina donijeti neke nove mogućnosti, a svoj rad na dobrobiti onkoloških pacijenata nastavljamo kroz projekt „Znanjem do zdravlja“ (financiran sredstvima Europske unije kroz Europski socijalni fond). Ovaj projekt je prvenstveno usmjeren na osnaživanje naših partnerskih udruga koje pružaju pomoć onkološkim bolesnicima, Udrugu za pomoć ženama oboljelih od raka dojke Sv. Agata iz Gline i Liga protiv raka Koprivničko-križevačke županije. Partner na projektu nam je i udruga Brodoto koja će pomoći da naše dvije udruge budu što uspješnije u podizanju javne svijesti i zagovaranju i rješavanju potreba onkoloških bolesnika.
Paralelno s provedbom trogodišnjeg Programa koji se završava, i jedna od nas, iz projektnog tima, se našla u potrebi za onkološkim liječenjem i na jedan drugačiji način doživjela aktivnosti programa te uočila potrebu za dodatnim informacijama u trenutku kada se započinje onkološko liječenje, a koje ovdje dijeli s vama. Ove (ne)manje važne informacije, iako ne doprinose samom izlječenju i nisu medicinske naravi, mogu pomoći da se ugodnije osjećate i olakšate si sam proces liječenja.
1. Odlazak na kemoterapiju
– Ponesite si nešto za jelo (a i piće – vodu) ako primate kemoterapiju u Dnevnoj bolnici. Samo primanje terapije kod karcinoma dojke traje 1,5 h do 2 h, no s čekanjem pregleda onkologa i zatim samih lijekova, boravak se zna produžiti i na 3-4 sata. Ako primate tzv. bijelu terapiju i uz nju biološku terapiju, onda je boravak još duži (prvi puta traje i 5-6-7 sati).
– Prije kemoterapije popijte dosta vode i pojedite nešto slano kako bi vam krvne žile bile u što boljoj formi i lakše primile kanilu.
– Ponesite punjač za mobitel (pogotovo ako imate neki stariji tip mobitela pa vam nema tko posuditi punjač
– Između pregleda onkologa i dostave lijeka imate najmanje 20ak minuta koje možete provesti na zraku i van bolničke sobe. Samo se javite sestrama.
– Ponesite nešto za čitanje (kindl olakšava čitanje jer ne zauzima puno mjesta u torbi a i lakše je s njim baratati kada vam je jedna ruka zauzeta), slušanje muzike i sl. Ugodnije će vam proći vrijeme i skrenut će vam misli s bolesti i liječenja.
1. Između kemoterapija
– Ako primate injekcije drugi dan iza kemoterapije (za poticanje razvoja leukocita), nakon prve injekcije možete kroz koji dan osjetiti bolove u kičmi i kukovima. Nije znak za paniku. Normalan proces koji ne bih objašnjavala ovdje jer nisam medicinske struke, ali dovoljno je da znate da nije opasno i da si možete olakšati tabletom protiv bolova ako je potrebno (nekada zaborave upozoriti pacijente na ovo). I naravno, možete pitati sestru koja vam daje injekciju ili onkologa, što očekivati kada primate ovu terapiju.
– Metalni okus u ustima možete ublažiti mentol bombonima.
– Okus hrane se može promijeniti i nekima pomaže da jedu ono što inače nisu voljeli da si omiljenu hranu ne bi svrstali u omraženu.
– Za zaštitu usne šupljine u litru vode umiješajte 1 žlicu sode bikarbone i jednu žlicu soli te ispirite svaka 2-3 sata (preporuka jednog stomatologa). Zaista pomaže u borbi s aftama i gljivicama. Također, i pranje zuba sa zeolit prahom pomaže u zaštiti zubnog mesa.
– Problemi s probavom. Svaki organizam je različit i reakcije na terapiju se razlikuju. Osim indijskog trputca koji regulira probavu ili tableta koje dobijete za proljeve, mogu pomoći i probiotici. U mom slučaju jedino omnibiotik stres. I to jako dobro.
– Za njegu kože možete naći razne upute na Internetu, a meni je najviše pomogao čisti shea (karite) maslac. I za tijelo i za usnice i za lice. Daje koži potrebnu vlagu a prirodan je proizvod bez dodanih konzervansa.
2. Nakon kemoterapije – i kada terapije prestanu, treba vremena da se organizam oporavi i vrati u „normalnu“. Neće odmah biti bolje, ali svaki dan nosi malo poboljšanje koje ne mora biti odmah uočeno. Kada ste prošli zahtjevno liječenje imat ćete strpljenja i za oporavak svog organizma.
Za kraj: uvijek je dobro razgovarati s nekim tko je prošao slično iskustvo. Uključivanje u grupe podrške u početku liječenja može biti preplavljujuće. Prvo se morate naučiti nositi sa svojim strahovima i izazovima i nemate kapaciteta biti tu za i za druge. Međutim, razgovarati s nekim tko je prošao slično ili isto iskustvo može biti vrlo korisno i osnažujuće. Osim ove vrste pomoći, svakako da se preporuča i psihološka pomoć koju možete dobiti od stručnjaka, ako ne u bolnici onda u udrugama koje su tu radi i za vas.
